Dvanaesti Susret duhovnih zvanja iz Brotnja održan je danas u Čerinu. Na tradicionalnom godišnjem susretu svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništarca s područja Broćanskog dekanata okupilo se 35 Broćanki i Brotnjaka koji su se odazvali Božjem pozivu za služenje kroz duhovna zvanja.

Nakon zajedničkog okupljanja u dvorani Pastoralnog centra sve okupljene pozdravili su fra Ivan Ševo i don Ljubo Planinić, članovi Organizacijskog odbora susret, te fra Hrvoje Miletić, župnik župe Čerin. U ugodnom razgovoru sudionici skupa osvrnuli su se na zajedničke teme, a don Ljubo Planinić iznio je sažeti pregled značajnijih događaja od prošlogodišnjeg susreta.

Don Ljubo je tako istaknuo kako su od Susreta održanog u Kruševu preminuli časna sestra Dobroslava Vučić i fra Ljubo Krasić. Osvrćući se na jubileje, don Ljubo je kazao da su fra Ivan Dugandžić , fra Tomislav Pervan i don Branko Šimović proslavili Zlatne mise te da će u rujnu časna sestra Marija Vučić proslaviti 90. rođendan. Također, prilikom navođenja obljetnica navedeno je kako se u svibnju navršilo četrdeset godina svećeništva fra Ivana Ševe, ali i da se uskoro bliži dvadeseta obljetnica smrti fra Slavka Barbarića.

Od prošlogodišnjeg susreta mladomisnici su postali fra Stipe Rotim i don Mate Pehar, dok je u novicijat ušao fra Ivan Lovrić. S područja Broćanskog dekanata u istom razdoblju dvije osobe odlučile su se za duhovna zvanja a to su: Danijel Milićević, koji se prijavio u postulaturu Hercegovačke franjevačke provincije i Veronika Radišić, koja ide u samostan časnih sestara.

Na 12. Susretu duhovnih zvanja iz Brotnja, fra Ivan Ševo održao je prigodno predavanje na temu: Bez čovjeka i pravog odgoja sve je laž, koje možete pročitati OVDJE, a fra Ivan je i propovijedao na misi koja je održana u župnoj crkvi sv. Stjepana Prvomučenika.

Propovijedajući na misi, fra Ivan je, između ostalog, kazao:

– Po evanđeoskim savjetima naš život na zemlji služi duhovnim vrijednostima; to će reći da mi trebamo neumorno izgrađivati svoj karakter, a ne da po svaku cijenu tražimo lažnu neku ugodu računajući kratkoročno samo na ovaj život i sve blagodati koje on pruža. To bi bilo upravo ono što Krist traži od svojih učenika: da budu sol zemlje i svjetlo svijeta. Drugim riječima, da budu uzori koji će nadahnjivati, ljude voditi Bogu i jedne drugima. Sol je, osobito prije a ponegdje i danas, služila za očuvanje hrane. Ujedno ona hrani daje kvalitetu i ugodan okus.

Svakako, naše poslanje ima „sličnu“ ulogu kao i sol: ono čuva svijet/ društvo da se moralno ne iskvari, daje mu prepoznatljiv okus božanskoga i ujedno ga duboko oplemenjuje. Kršćani su i svjetlo svijeta, veli Gospodin. Kao takvi, dok hodočastimo životom, strpljivo napredujući između progonstava svijeta i utjehe Božje pozvani smo biti sve više začin društva, svjetlo koje ukazuje na pravi put koji vodi u život, kvasac humanosti i svjedoci pravih vrijednosti.