Na dvodnevnom memorijalnom turniru Ante Erić natjecale su se ukupno 22 momčadi podijeljene u dvije starosne kategorije. Prvog dana turnira,u konkurenciji mladih nogometaša rođenih 2012. godine, trofej najbolje momčadi osvojila je momčad HNK Brotnjo-Čitluk, a drugog dana turnira, u dijelu natjecanja za 2013. godište, pobjedu je odnijela momčad Škole nogometa Limači iz Čapljine.

Osmi Memorijalni turnir Ante Erić u organizaciji HNK Brotnjo bio je do sada najmasovniji. U Čitluku su se natjecalo tristotinjak mladih talenata iz BiH i Hrvatske, koji su tijekom dva dana zadivili posjetitelje svojim nogometnim umijećem. O uzbudljivom prvom danu turnira ranije smo vas izvijestili (Domaćini pokazali najviše na prvom danu 8. Memorijala Ante Erić), a slobodno se može kazati kako je drugi dan turnira bio za nijansu uzbudljiviji.

Naime, pobjednici polufinalnih ogleda bili su poznati tek nakon izvođenja penala. Posušje je u polufinalnom ogledu svladalo Fortunu na penale, dok su u drugom polufinalu Limači pobijedili HNK Hajduk, također nakon boljeg izvođenja penala.

Splitska momčad nadigrala je u utakmici za treće mjesto UŠS Fortuna iz Mostara rezultatom 6:2, a finalna utakmica između Posušja i Limača završila je 4:4, nakon čega su do konačnog slavlja Limači došli boljim izvođenjem penala.

Članovi obitelji pokojnog Ante Erića nakon završenog natjecateljskog programa uručili su najboljim pojedincima i momčadima zaslužene nagrade. Tako je Ante Pehar, unuk pokojnog Ante Erića koji je i sam dan ranije izabran za najboljeg vratara, svojim kolegama nogometašima dodijelio nagrade za najboljeg vratara i strijelca.

Za najboljeg vratara 8. međunarodnog Memorijala Ante Erić u kategoriji za 2013. godište izabran je Ivan Blažević (HNK Hajduk Split), a najbolji strijelac bio je Ivan Milićević (HŠK Posušje). Luki Mlinareviću (ŠN Limači Čapljina) nagradu za najboljeg igrača turnira uručio je Mihovil Erić, sin pokojnog Ante Erića, koji je također uručio pehare i medalje najbolje plasiranim momčadima.

Ante Erić od mladih dana se uključio u NK Brotnjo kao igrač, a nakon kraće igrače karijere, koja je prekinuta zbog ozljede, uključio se u rad sa mlađim uzrastima, a ostao je prepoznatljiv po entuzijazmu i trudu oko okupljanja i animiranja velikog broja djece za bavljenje nogometom iz cijelog Brotnja. Ljubav za nogometom ga je ponukala pa je položio i sudački ispit, te je jedno kraće vrijeme bio nogometni sudac u hercegovačkoj zoni. Isto tako je iskazao dar za sportsko novinarstvo te je uz trenerski rad bio i dopisnik Sportskih novosti iz općine Čitluk. Bio je prepoznatljiv po ljubavi za sve klubove i sportaše koji su nosili ime Brotnjo, ali nogomet mu je ostao velika ljubav i strast tako da je veliki dio svog slobodnog vremena provodio na Barama, gdje HNK Brotnjo-Čitluk svake godine organizira turnir njemu u čast i spomen.