Roman književnice Sanijele Matković „Tajna dvanaestog oraha“ predstavljen je sinoć u staroj gradnićkoj crkvi. Bio je to posljednji dio programa ovogodišnjih Didakovih dana, a uz autoricu romana u predstavljanju su sudjelovali: Ivan Kraljević, Gojko Jelić, Tomislav Zovko, Žana Ćorić, te glumac Mario Ćeškić i novinarka Valerija Ćorić.

Mladi glumac čitao je odabrane ulomke iz romana, dok je novinarka Ćorić predstavila autoricu i vodila program koji su glazbeno obogatile članice ženske pjevačke skupine HKUD Didak i gitaristica Lara Jurešić, učenica Srednje glazbene škole Široki Brijeg.

O novom romanu Sanijele Matković prvi je govorio Ivan Kraljević te se osvrnuo na temu romana.

– Priča je to o fra Didakovom povijesnom pothvatu a njezini glavni protagonisti su Lovro, koji je kao osmogodišnjak napustio svoju Hercegovinu – svoj rodni hercegovački kraj i zamijenio ga slavonskom ravnicom zahvaljujući fra Didaku, te njegov sin Stanko, prikazan u realnom vremenu. Sin koji je naslijedio očevu vrlo bogatu i vrlo uspješnu tvrtku i bogatstvo koje je otac stjecao mukotrpnim radom počevši od ničega. Najzanimljivije od svega naslijedio je očevo duhovno bogatstvo – rekao je Kraljević i govorio o važnosti oraha za cijelu emocijama prožetu životnu priču.

Kraljević se također osvrnuo na autoričin stil pisanja te zaključio kako je roman napisan prepoznatljivim rukopisom i da se čita u jednom dahu i uz mnogo emocija, što je potvrdio i Gojko Jelić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske Široki Brijeg.

Sinoć predstavljeni roman tiskan je u nakladi širokobriješkog ogranka Matice Hrvatske, a spomenuti ogranak i autorica plodonosno su surađivali i ranije. Također, Jelić je sinoć istaknuo dobru suradnju ogranka kojemu je na čelu sa HKUD Didak iz Gradnića, na čemu se jednom od organizatora Didakovih dana i zahvalio. Suradnja se do sada očitovala u različitim međusobnim gostovanjima, ali i prilikom predstavljanja romana fra Ante Marića „Plaču li jeleni“ i romana Mire Gavrana „Nekoliko ptica i jedno nebo“.

– Nekoliko ptica i jedno nebo ima jednu sliku ptice koju je fra Didak vidio kada je umirao. Roman „Plaču li jeleni“ ima sliku stećka a roman koji večeras predstavljamo ima sliku oraha. Došli smo do Sanijele i njezinog romana. Sanijela je jedan od naših najplodnijih autora, znači članica je OMH i skoro pola njezinih knjiga je izašlo u nakladi MH i na tome joj čestitam – rekao je Jelić, a njegov osvrt na ilustracije romana bio je uvod u predstavljanje radova Tomislava Zovke kojima je obogaćen roman.

Radovi koji su posložili kako bi čitateljima približili glavne likove i radnju sinoć su bili izloženi, a njihov autor, i sam sudionik prošlogodišnje umjetničke kolonije Didak, otkrio je nešto više o njihovom nastanku.

Zovko je tako rekao kako roman jako inspirativan a da su ga se posebno dojmile četiri scene koje je na kraju i prenio na platno. Riječ je o noćnom pejzažu dječaka koji kleči pod zvjezdanim nebom a prikaz je nazvan Lovrine suze, dok je drugi rad prikaz majke koja niže niske od dvanaest oraha – grotulje za svoju djecu. Među ilustracijama za knjigu svoje mjesto morao je imati i fra Ddak Buntić, dok četvrta slika prikazuje trenutak Lovrinog dolaska vlakom u Slavoniju.

Objavljivanje romana nadahnutog jednim od pothvata fra Didaka Buntića potpomogao je Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji je sinoć u Gradnićima predstavljala Žana Ćorić.

– Gospodin Milas i ja smo bili prošle godine u ovo vrijeme na ovome mjestu i stvarno smo se vratili u Zagreb sa nevjerojatnim dojmovima. Večeras sam sretna i zahvalan, prije svega Sanijeli što me pozvala da mogu biti s vama i dio ove lijepe priče koja se po sedamnaesti put događa ovdje. Želim čestitati organizatorima koji unatoč svemu nisu odustali od tradicije… Hvala Matici što je prepoznala ovako kvalitetno djelo – rekla je gospođa Ćorić i zaključila da fra Didak uvijek može svima biti za primjer da je unatoč svemu moguće napraviti velike stvari, ali i da će Hrvatska i Hrvati u BiH ostati povezani bez obzira na vrijeme i okolnosti.

– Htjela sam pokazati emociju tih ljudi koji su morali otići. Ne znam hoće li vam se svidjeti roman. Pišem na način na koji pišem i ne razmišljam hoće li se to nekome svidjeti, ali mogu vam obećati da ćete se dobro naplakati. Roman znam napamet i plačem svaki put kada ga čitam jer je to jedna posebna emocija – rekla je autorica romana „Tajna dvanaestog oraha“ i otkrila kako je nakon ovog romana napisala još jedan.

Riječ je o romanu „Žuta Mona Lisa“. Najnoviji roman Sanijele Matković koji govori o tragediji od prije 30 godina koja se dogodila u Vukovarskoj bolnici. Kako je sama književnica rekla, izuzetno je ponosna na svoje dvije najnovije knjige jer ih je pisala srcem i dušom iz respekta prema Didaku i onome što je učinio te prema svim braniteljima koji su položili svoje živote i izložili se zločincima i neprijateljima.