Župljani župe Čerin okupili su se danas kod spomenika poginulim braniteljima iz ove župe te u župnoj crkvi kako bi braniteljima stradalim u Prvom svjetskom ratu, Drugom svjetskom ratu, poraću i Domovinskom ratu odali zasluženu počast. S mnogo pijeteta, poginulim braniteljima iz župe Čerin počast je odana polaganjem vijenaca, paljenjem svijeće i misnim slavljem.

Predstavnici Općine Čitluk, članovi obitelji poginulih branitelja, suborci, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata i predstavnici Povjerenstva za uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Čitluk polaganjem vijenca i paljenjem svijeća odali su počast svim stradalim braniteljima iz župe Čerin, a zajedničku molitvu kod spomen obilježja predvodio je župnik župe sv. Stjepana Prvomučenika fra Hrvoje Miletić.

Nakon što je na ovakav način stradalim braniteljima odana počast, u župnoj crkvi slavljena je misa tijekom koje se župna zajednica prisjetila svih poginulih branitelja. Svečano misno slavlje predvodio je fra Miljenko Mića Stojić, a u koncelebraciji su također bili: fra Hrvoje Miletić, fra Jure Barišić i fra Miljenko Mika Stojić.

U prigodnoj propovijedi fra Miljenko Mića Stojić govorio je o onima koje je crkva proglasila svetima, ali i svim onima koji su se trudili živjeti kršćanski no nisu dosegnuli visine svetosti. Također, fra Miljenko Mića Stojić okupljene je pozvao da koriste razum i srce kako bi dobro razlučili izvanjsko i nutarnje.

– Dobro su ovo znali mnogi naši koji su prije nas pošli pred lice Božje. Voljeli su svoga Boga, znali su da smo siromasi bez njega. Ali voljeli su i svoju domovinu. Znali su da smo bez nje kao kuća bez krova. I zbog toga im nije bilo teško dati i svoje živote kada su ocijenili da tako treba biti. Inače, davanje svoga života za više vrijednosti u kršćanstvu je uobičajeno. Sadržano je to u pojmu mučeništva. Nečiji život istina prestaje na ovoj zemlji, ali se dotični rađa time za nebo. I to rađanje je puno važnije od ovozemaljskog. Treba ga slaviti, a ne ono prvo – poručio je fra Miljenko Mića Stojić.

Župa Čerin mnogo je stradala tijekom ratova i poraća, na što se fra Mića također osvrnuo kazavši:

– Naša župa Čerin znala je i htjela ići Božjim putem. Da to nije tako, davno bi je zameo vjetar. Sada bi netko drugi bio ovdje, a ne mi. Znala je ona to i nakon strašnih događanja iz posljednja tri rata. Prisjetimo se da je u Prvom svjetsko ratu palo 288 župljana, a u Drugom i njegovom poraću 478 te u Domovinskom 21. Najbolnije je odjeknuo Drugi svjetski rat. Ostale su tada ovdje 152 udovice, 5 udovaca i 430 siročadi. Izvanjski gledano život je stao. Međutim spasila nas je vjera u našega Boga. Prisjetimo se svih onih žena u crnom koje su nosile krunicu u ruci. Dok smo bili mali, nismo ih razumjeli, malo su nam bile čudne. Pa smo onda polako spoznavali da se preko njih i preko žuljevitih muških ruku obnavljao ovaj naš puk ovdje i danas došao do toga da možemo koliko-toliko odahnuti. Pobijedili smo i trebamo Bogu biti zahvalni na tome.

Dio propovijedi fra Mića je posvetio i Groblju mira na Bilima te pritom kazao kako je Groblje mira smješteno na vratima Zapadne Hercegovine i da je to mjesto posebnog pijeteta.

– Bez obzira gdje poginuli i bili pokopani, svjesne obitelji tu im podižu križeve s imenom i prezimenom, imenom oca, godinom rođenja i godinom smrti. Oni nisu broj, oni su bića kao i mi koja su samo prije nas došla pred lice Božje. Nama ovdje na zemlji ostavili su slobodu, ostavili su kuće i njive, ostavili su napisane knjige, ostavili su mnogo toga. Kako ih se ne sjećati i ne biti im zahvalan? – zapitao se fra Mića i dodao kako će onaj tko zaboravi svoje i sam biti zaboravljen.

U završnom dijelu propovijedi fra Mića je progovorio i o pobijenim hercegovačkim franjevcima. Posebno se osvrnuo na one iz župe Čerin te je tako okupljene podsjetio na fra Bonu Andačića, fa Pašku Martinca, fra Rafu Prusinu, fra Dobroslava Šimovića i fra Branimira Koraća.

– Zar se mogu zaboraviti ovi spomenuti? Zar se može zaboraviti mnoštvo drugih iz ovoga našega podneblja? Bit ćemo krivi ako se to dogodi. A ako se ne dogodi, nasmiješit će nam se i oni i Bog kada dođemo gore na nebesa te će nam pomoći lakše živjeti ovdje na zemlji. Stoga nastavimo živjeti po Božjim zapovijedima i sve će biti kako treba – zaključio je fra Miljenko Mića Stoji.