Blagdan sv. Stjepana Prvomučenika danas se proslavlja u župi Čerin, čiji je sv. Stjepana nebeski zaštitnik. Župna zajednica za dostojnu proslavu pripremala se trodnevnom duhovnom obnovom, a danas je kod spomen obilježja odana počast svim poginulim braniteljima, te su slavljene rana misa i svečano misno slavlje.

Prije početka današnjeg središnjeg svečanog misnog slavlja, kod spomenika poginulim braniteljima polaganjem vijenca i paljenjem svijeća odana je počast svim stradalima domoljubima iz župe Čerin, na istom su mjestu izrečene prigodne molitve, nakon čega je uslijedila procesija s kipom sv. Stjepana Prvomučenika.

Koncelebrirano misno slavlje na vanjskom oltaru župne crkve predvodio je fra Ivan Ivanda, koji se u svojoj propovijedi osvrnuo na mučeništvo, sv. Stjepana kao prvomučenika, važnost identiteta i kritizirao nestručnost. Govoreći o mučeništvu i hrvatskom narodu fra Ivan Ivanda naglasio je da je svaka stopa hrvatske zemlje natopljena mučeničkom krvlju, ali i znojem jer su naši preci mukotrpno radili da bi preživjeli i da bi im obitelji imale što jesti.

– Naš čovjek bio je spreman na žrtve. Vjerovao je u Boga istinski, ne deklarativno i formalno. Ne prazno i praznorječivo, ne hvalisajući se kao što smo mi danas skloni. Naš čovjek, od kojega mi potječemo i čiji smo potomci braćo i sestre nije tako vjerovao. Naše su majke u jednoj ruci držale dite a u drugoj krunicu. Naši su očevi, pored teškoga rada, također molili. Nisu se stidjeli muški moliti Boga. Kleknuli bi kada bi zazvonila zvona na crkvi u Čerinu, Duvnu i na svi mjestima gdje je zvonilo zvono naše vjere i našega roda. Ne mogu se oteti dojmu da mi danas, koji smo istog duha i iste vjere, iste krvi, istoga srca, da mi teže, puno teže klečimo, puno teže molimo i puno teže držimo krunicu. Kao da nam je to najteža stvar na svijetu – kazao je fra Ivan uspoređujući život naših predaka sa životom koji mnogi danas žive.

Nastavljajući svoju propovijed fra Ivan je naglasio da je mučeništvo konstanta naše vjere.

– Braćo i sestre, mučeništvo je konstanta naše vjere. Mučeništvo je krv. Mučeništvo je žrtva. Mučeništvo je biti spreman za vjeru svoju trpjeti. Mučeništvo je, a bojim se da smo to pomalo zaboravili, biti otvoren za život, ne bojati se života, rađanja. Mučeništvo je ne bojati se i ne stidjeti se svoje vjere – poručio je fra Ivan Ivanda, te u nastavku objasnio kako su nam naši preci dali identitet, svjedočenjem prenijeli vjeru što je jako važno i u naslijeđe ostavili obilježje u svim važnim dimenzijama života.

Govoreći o vjeri fra Ivan je kazao kako se vjera pokazuje svakodnevno i na svakom mjestu, pred Bogom i pred narodom, tamo gdje živimo, i to u funkciji koju obnašamo, te u službi koju vršimo, kao i svemu što radimo u životu, te pritom kazao kako je nestručnost rak rana našeg naroda.

Za kraj svoje propovijedi, kako bi naglasio poruku, fra Ivan Ivanda ispričao je priču o dječacima koji su se igrali u katakombama, podzemnim hodnicima u kojima su se rani kršćani skrivali od progona i smrti, te prakticirali vjeru.

– Grupa dječaka ušla je u katakombe da se igra. Imali su svjetiljku, ali u jednom trenutku svjetiljka im se ugasila i oni više nisu vidjeli. Bili su izgubljeni. Bili su očajni i počeli su plakati. Uhvatila ih je tjeskoba jer nisu znali kako će izaći iz tog mraka. Onda je jedan od njih napipao dolje u tvrdome tlu kao neku udubinu i pomislio: Ovo su stope onih koji su ovdje bili u davna vremena kršćani, mučenici, sveci i rekao je: Idite za mnom, i poveo skupinu tih dječaka sljedeći stope, stavljajući nogu u stope koje su godinama i stoljećima ostavljali mučenici – kršćani. Tako vodeći svoje kolege, izašli su na svjetlost dana. Braćo i sestre, poruka je jasna. I mi trebamo slijediti stope svetaca, mučenika. Ne samo sv. Stjepana, imamo mi mučenika svojih, da tako kažem svoga roda i svoje krvi, svoje baštine i svoje povijesti. Slijedimo stope tih velikih ljudi, žena i muškaraca. Ako njih budemo slijedili imat ćemo svjetlost, imat ćemo život i imat ćemo vjeru. Nećemo se morati nikoga stidjeti, klanjat ćemo se svome Bogu, štovati Blaženu Gospu, sv. Stjepana i Bog će nam dati milosti. Imat ćemo vrijednosti koje su važne i bitne za ljudski život – zaključio je fra Ivan Ivanda.

Na kraju misnog slavlja, kojega je pjesmom uveličao župni zbor, fra Hrvoje Miletić, župnik župe sv. Stjepana Prvomučenika, zahvalio je svećenicima koji su sudjelovali u trodnevnoj duhovno pripravi i subraći koja su bili dionici svečanog misnog slavlja te se čestitavši župljanima blagdan nebeskog zaštitnika zahvalio župljanima iz svih krajeva župe na dolasku i svemu što su učinili vezano za proslavu.