Povijest

Ispis

stecak

Prvi povijesni spomen

Područje današnje općine Čitluk, odnosno Brotnja, prvi put u povijesti spominje se, kako smo već kazali, 1306/07. godine u trgovačkim odnosima s Dubrovnikom. Taj do sada pronađeni najstariji nadnevak nađen je u dubrovačkom Povijesnom arhivu, što nas upućuje na to da je Brotnjo u to doba bilo povezano s tim primorskim gradom još u srednjem vijeku. Na ovom području do današnjih dana sačuvan je veći broj ilirskih gomila i gradina, rimskih hramova, ostataka antičke i rimske kulturne baštine, srednjovjekovnih, starohrvatskih crkvenih zgarišta, starih turskih kula, bezbroj vrlo različitih stećaka, tih "kamenih spavača", koji svjedoče o bogatom, burnom i umjetnički nadahnutom životu na ovom području. To su, uglavnom, najkraće rečeno na neki način obilježja prošlosti Brotnja.

U Brotnju je sačuvan veliki broj ilirskih gradina, a najpoznatije su u Hamzićima, Gradnićima i Krehin Gradcu. U tim prapovijesnim spomenicima pronađeni su grobovi, oružje, te razne vrste nakita, keramičkog posuđa i oruđa. Osim Ilira, na području Brotnja živjeli su i Kelti u 4. i 3. stoljeću prije Krista. Na ovim područjima i Grci su imali značajnog utjecaja. Osim Grka, i Rimljanima su bili zanimljiva ova područja istočne obale Jadranskog mora, a njihovim dolaskom u ove krajeve opadao je utjecaj grčke kulture. Za vrijeme Rimljana u ovim krajevima, Brotnjo je teritorijalno pripadalo rimskoj provinciji Dalmaciji. Ostatci rimske materijalne kulture još su vidljivi u mnogim naseljenim mjestima Brotnja i to u Čerinu, Čitluku, Krehin Gradcu, Tepčićima, Biletići Polju... Na ovim lokalitetima pronađen je rimski novac, rani ostatci graditeljske arhitekture, kameni spomenici, rimski crijep, keramika, razne alatke, nakit i oruđe.

Slavenska plemena, u vrijeme velike seobe naroda, dolaze u ove krajeve od 597. godine, a najintenzivnije naseljavanje zbilo se u VI. i VII. Stoljeću poslije Krista. Župa Brotnjo, u to doba, pripadala je pokrajini Zahumlje, odnosno zapadnom Humu, koji se prostirao na sjeveru do Ivan planine, na jugu do Trebinja i Dubrovačkog primorja, a na istoku je graničio sa župom Gacko, te na zapadu do Imotskog i Kočerina. Srednjovjekovno Broćno (kasnije se udomaćilo ime Brotnjo) stalno se nalazilo u sastavu Humske zemlje.

 

Brotnjo pod turskom vlašću

Nakon pada Bosne i Hercegovine pod Osmansko (tursko) carstvo, 1463. godine, dolazi do pokoravanja i Hercegovine, pa prema tomu i Brotnjo potpada pod osmansku vlast, a cijela Hercegovina pokorena je padom Herceg Novog 1482. godine. Nakon porobljavanja cijele Bosne i Hercegovine pod tursku-osmansku upravu, nastala su teška vremena za domicilno stanovništvo i to u trajanju od nepunih 500 godina.

U popisu stanovništva, obavljenog od 1475. - 1477. godine u Brotnju, a radi uvođenja poreza, spominju se imanja poreznih obveznika u selima Vionica, Paoča, Dobro Selo, Lipno, kao i neka pusta i nenaseljena sela. Brotnjo je dolaskom Turaka određeno kao samoupravna jedinica - nahija u mostarskom kadiluku, u kojemu je ostalo sve do 1878. godine, do dolaska Austro-Ugarske uprave u Bosnu i Hercegovinu.

U Brotnju, kao i u cijeloj BiH, poslije osmanskih osvajanja, nastaje zastoj u razvoju gospodarstva, kulture i civilizacije. Domaći narodni predstavnici ostaju bez vlasti. Jedino su predstavnici Katoličke crkve, u prvome redu franjevci, koji su ostale uz rijetke neporušene crkve i samostane i uz iznimne poteškoće, nastavili čuvati povijesne i kulturne običaje i tradiciju domaćega puka.


Oslobođenje od Turaka

Poznati Hercegovački ustanak iz 1875. godine protiv osmanlijskog terora, u kojemu su sudjelovali i stanovnici Brotnja, imao je široki međunarodni odjek. Podršku su uputili ugledni Brotnjaci sa sastanka na Služnju koji su napisali pismo podrške ustancima u istočnu Hercegovinu. Iz Blizanaca, i Međugorja krenuli su pojedinci u pomoć pobunjenicima. Bajo (Petar) Božić rođen 2. 2. 1849. iz Blizanaca bio je četovođa pobunjenika. Uz Baju je stalno bio Šimun Vasilj iz Međugorje. Šimun je često bio zamjenik četovođe - vojvode. Ovom ustanku podršku su dale i neke susjedne države i šira međunarodna zajednica, te je došlo do poznatoga Berlinskog kongresa, na kojemu je donesena odluka da Austro-Ugarska monarhija okupira Bosnu i Hercegovinu. Okupacija je završena te iste 1878. godine.

Austro-Ugarska vlast u Bosni i Hercegovini ostala je do kraja Prvoga svjetskog rata 1918., od kada BiH postaje sastavnicom novonastale državne tvorevine države Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno države 1929. godine proglašene Kraljevinom Jugoslavijom. U razdoblju Kraljevine Jugoslavije, u vremenu od 23 godine, u gospodarskom i kulturnom smislu nije se stanje mnogo promijenilo nabolje. Pučanstvo Brotnja i dalje se bavilo uzgojem vinove loze i duhana. Ove grane poljoprivredne proizvodnje umnogome je unaprijedila Austro-Ugarska i to podizanjem suvremenih vinograda i izgradnjom duhanskih otkupnih stanica. U Brotnju je 1935. godine otvoren rudnik boksita, što je tada bilo jako značajno za ovu malu sredinu.

U vrijeme stare Jugoslavije, zbog teškog života težaka i nemogućnosti zaposlenja u zemlji, jedan dio stanovništva iz Brotnja iseljava u prekomorske zemlje: Sad, Kanadu, Južnu Ameriku i Australiju. U to doba nastala je poznata izreka: "Hercegovina sve naseli, sebe ne raseli".

 

Iz novije povijesti

U novoj socijalističkoj Jugoslaviji, Brotnjo i Hercegovina, kao nerazvijeno područje, još su više primorani na iseljavanje, a poglavito šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ali ovoga puta najviše u Njemačku i druge europske zemlje. Tih godina najviše je iselilo mladih ljudi. Neki od njih su se sa zarađenim novcem vratili u Brotnjo i svoj kapital uložili u otvaranje raznih obrtničkih radnji i prerađivačku industriju.

S demokratskim promjenama u bivšoj Jugoslaviji došla su nova i bolja vremena i za ovaj kraj. Dugo godina zapostavljano od bivše komunističke vlasti, Brotnjo je konačno moglo odahnuti i početi živjeti novim životom. Međutim, rat koji je zahvatio i ovo područje utisnuo je svoj krvavi pečat, uzeo svoje žrtve i iz Brotnja. Njegovi sinovi hrabro su stali na branik slobode - u obranu svoje djedovine. I zato: jednu činjenicu nikada ne bismo smjeli smetnuti s uma - sloboda koju danas uživamo, skupo je plaćena i moramo je čuvati i braniti kao najveću vrednotu. Za nju su pali naši najhrabriji sinovi; njih 46 svoje je živote uzidalo u temelje slobode. S pravom se kaže da je sloboda najveće blago poslije života. A naši su poginuli branitelji upravo to i dokazali jer su je cijenili više nego vlastiti život. Zato im Brotnjaci duguju vječnu zahvalnost, a njihova imena bit će vječno upisana u povijest našega Čitluka, našega Brotnja, naše Hercegovine kao trajan uzor mlađem narastaju i kao jamstvo naše bolje budućnosti. To se nikada ne smije zaboraviti.

Nakon završetka Domovinskog rata krenuo je i gospodarski preporod Čitluka. Otvoreni su novi pogoni u industrijskim zonama u kojima je do izražaja posebno došlo malo i srednje poduzetništvo. Općina koja je prije Domovinskog rata bila jedna od nerazvijenijih, u ovome poslijeratnom razdoblju postala jedna od razvijenijih i najnaprednijih u BiH.

Međugorje kao nezaobilazan čimbenik svemu je dalo i daje svoj obol, pa je tako ono iniciralo i još jedan povijesni događaj za čitlučku općinu - potpisivanje Povelje o prijateljstvu između Čitluka i talijanske općine Fosso - pokrajina Venecija. Nakon dugogodišnjega prijateljstva rođenoga u ratu, kada je iz toga grada u Međugorje dopremana humanitarna pomoć, proistekla je ideja da se to istinsko prijateljstvo i okruni, a to se dogodilo 28. veljače u Čitluku i 23. ožujka u Fossou, kada je potpisana Povelja o prijateljstvu između te dvije općine, što je svakako povijesni čin koji se ne smije zaboraviti.

 

KONTAKT

kontakti

Općina Čitluk
Trg žrtava Domovinskog rata 1
88260 Čitluk


Tel: + 387 36 640 500
Fax: + 387 36 640 537